Pet najboljih knjiga pročitanih u 2022. godini
Bronja Žakelj, čitanje, Fraktura, Harper Lee, Hena com, Hervé Le Tellier, književne preporuke, književni klub, kreativa, Ljevak, Marieke Lucas Rijneveld, Rodaan Al Galidi, Znanje, Zoran Žmirić
Stigla nam je nova godina, u svoje smo planere već zapisali nekoliko novogodišnjih odluka, maštamo možda i o skijanju, dalekom putovanju… no jeste li napravili i novogodišnji plan čitanja? Ja sam, za sada, složila plan čitanja samo za siječanj i veljaču, a s vama sam odlučila podijeliti svoje knjiške favorite među knjigama pročitanima u 2022. godini. Stoga ako još uvijek niste napravili vlastiti plan, možda vam ovaj popis posluži kao inspiracija.
U sklopu Književnoga kluba u CMA Pazin na početku 2022. godine Roberta i ja podijele smo članovima obrasce na kojima mogu napisati knjige koje žele pročitati s jedne strane papira, a knjige koje su pročitali s druge strane papira. Na kraju papira stajala je i sljedeća rečenica: „U 2022. godini želim pročitati ____ knjiga.“ Na praznu je crtu svaki član trebao napisati svoj željeni broj. Moj je bio 60, a sada ću vam, od tih 60 pročitanih naslova, odvojiti svojih top 5 iako to i neće biti baš lak zadatak.
Harper Lee – Ubiti pticu rugalicu
Pucaj u šojke koliko god hoćeš ako ih uspiješ pogoditi, ali upamti, sramota je ubiti pticu rugalicu… one ne čine ništa, osim što nam pjevaju. Ne uništavaju ljudima vrtove, ne gnijezde se u kukuruzu, samo pjevaju. Zato je grijeh ubiti pticu rugalicu.
Roman Ubiti pticu rugalicu objavljen je u šezdesetim godinama prošloga stoljeća i pravi je književni klasik. Ne volim baš čitati knjige oko kojih se stvara velika pompa jer često previše očekujem pa se onda razočaram i baš mi je zato drago da mi je Ubiti pticu rugalicu tek ove godine dospjela u ruke. Vjerujem i da mi je za njezino razumijevanje uvelike pomogla činjenica da sam na diplomskom studiju pohađala kolegij Roman u svjetskoj književnosti, na kojemu smo obrađivali afričku književnost jer se mnogi motivi afričke književnosti, poput rasne nepravde, apartheida i robovlasništva, pojavljuju u ovome romanu.
Mjesto radnje romana je Alabama, točnije fiktivni gradić Maycomb, a radnjom nas vodi djevojčica Scout Finch, kćerka imućnog (bjelačkog) odvjetnika Atticusa, s kojim živi, a živi i s bratom Jimom te (obojenom) dadiljom/sluškinjom Calpurniom. Za cijelu je priču značajno i njezino ime (scout – eng. izviđač – koji se bavi upoznavanjem prirode, druženjem i učenjem korisnih vještina koje mu mogu pomoći u budućem životu) jer će ona (i njezin brat) zahvaljujući očevu zadatku da brani crnca Toma Robinsona koji je optužen za silovanje bjelkinje Mayelle Ewell naučiti mnogo o svijetu i društvu u kojem živi, naučit će ponešto o nanošenju nepravde sukladno tjelesnim obilježjima i o odbacivanju zbog postupaka na koje sam ne možeš utjecati. Naravoučenije ovoga romana koje bi svatko od nas trebao izvući sadržano je u jednoj kratkoj rečenici ovoga djela – Ne, Jeme, mislim da postoji samo jedna vrsta ljudi: ljudi.
Hervé Le Tellier – Anomalija
Vežite pojaseve, polijećemo, a sletjet ćemo dvaput! Let Air Francea na putu iz Pariza za New York doživljava veliku oluju, no na radost sviju mirno slijeće u njujoršku zračnu luku u ožujku, no problem se javlja kada se taj isti avion s istim putnicima (svi koji ne razumiju distinkciju između pridjeva isti i jednak sad će je shvatiti!) pojavljuje na radaru u lipnju i ponovno slijeće u njujoršku zračnu luku. Putnike vlada pritvara dok ne smisle način na koji će se nositi s pojavom klonova i dok ne otkriju kako se to uopće moglo dogoditi. Kako nastaviti život, koji od dva klona ima pravo na život, što ako je netko umro u periodu između ožujka i lipnja? Ovaj se roman vješto poigrava sa žanrovskim konvencijama, upoznaje nas s putnicima iz aviona, ali i tjera nas da se zapitamo Tko sam zapravo ja? i Je li moj život savršeno iskonstruirana laž?
Rodaan Al Galidi – Dvije deke, tri plahte
Roman o iračkom izbjeglici Samiru Karimu, no možda se tako i ne zove, rođenom 1. srpnja, no vjerojatno tada nije rođen, koji živi u nizozemskom centru za tražitelje azila. Po dolasku u centar dobio je dvije deke, tri plahte, jedan ručnik, jedan jastuk i jednu jastučnicu i to je više-manje sve što posjeduje, uz nekolicinu lažnih putovnica za lakše prelaženje granica. Tijekom romana upoznajemo široku plejadu imigranata koji čekaju svoju dozvolu boravka što često traje godinama pa se tako u centru ljudi rađaju, vjenčavaju, umiru… Inspirativna i teška priča koja prikazuje težinu izbjegličkog života, krijumčarenje ljudi, ali i apsurd državnih procedura.
Ako vas je zaintrigirala tema izbjeglica, svakako preporučujem da pročitate i roman Ciganin, ali najljepši Kristiana Novaka, koji smo čitali za susret Književnoga kluba CMA Pazin u studenom.
Marieke Lucas Rijneveld – Večernja nelagoda
Iznimno tužna i uznemirujuća priča ispričana iz perspektive djevojčice Jas. Jas, njezina dva brata, sestra i roditelji žive skromnim seoskim životom na izoliranoj nizozemskoj farmi. Obitelj je veoma religiozna i priča se pokreće Jasinom molitvom Bogu da uzme njezinog brata Matthiesa umjesto njezinog kunića, kojega otac planira ubiti i pripremiti za jelo. Nažalost, molitva se ostvarila.
Nakon Matthiesove smrti, Jas se zatvara u sebe, uvlači se u ljušturu svoje crvene jakne koju odbija skinuti. Obbe i Hanna, njezini brat i sestra, s Matthiesovom se smrću nose na drugačiji način – Obbe nasiljem nad životinjama, a Hanna maštajući o bijegu s farme. Roditelji, koji tuguju za izgubljenim sinom, zaboravljaju na preostalo troje djece, a njihov odnos slabi, više se ne dodiru ni ne gledaju. Obitelj tada gubi svoje zajedništvo i svaki je član prepušten sam sebi. Roman koji nam pokazuje koliko je teško nositi se sa smrću člana obitelji i koliko je komunikacija nakon tragičnih događaja važna.
Bronja Žakelj – Bijelo se pere na devedeset
Autobiografski roman u kojemu upoznajemo autorsku pripovjedačicu Bronju i s njom prolazimo kroz teške životne prepreke. Život se obično sastoji od uspona i padova i za svaku obitelj postoji loš period, no kad se Bronjina priča zahukta čini nam se da se u njezinoj obitelji događaju samo padovi i svakoga puta pad je sve strašniji. Roman koji je ispričan u prvome licu, a adresat čitave priče je Bronjina majka Mita. Rečenice su kratke i dinamične te je roman vrlo prohodan i lako čitljiv ako zanemarimo činjenicu da je neprestano potrebno brisati suze. Priča je to koja će nas naučiti da cijenimo sve što imamo oko sebe i da preispitamo važnost svakoga našeg dana.
Navedeni roman i žanrom i tematikom možemo povezati s romanom Marka Babića Putovanje zvano igra. Oba će nas romana izuti iz ugodnih cipelica, ali nam i pomoći da svijet sagledamo iz druge perspektive i budemo zahvalni na onome što imamo.
Novootkriveno u 2022. godini
Ove sam se godine susrela s književnim opusom jedne srpske književnice – Milice Vučković. Najprije sam pročitala roman Smrtni ishodi atletskih povreda, kratak roman koji nas upoznaje s nemoćnom i pasivnom Evom, Evom koja trpi fizičko nasilje, šuti i ne može naći izlaz iz života koji živi. Roman je to koji zapravo govori o žrtvama zlostavljanja, njihovoj psihi i težini izlaska iz toksičnih ljubavnih odnosa. Zatim sam odlučila posegnuti i za prvim romanom proizašlim iz Miličina Pera, roman je to Boldvin u kojemu pratimo književnicu Nađu, pripovjedačicu u prvome licu, koja boravi u Centru za rehabilitaciju i resocijalizaciju. Dvjema pripovjedačkim nitima Nađa nam govori o sadašnjosti – boravku unutar Centra i o prošlosti – što ju je do Centra dovelo, a čitavo je to vrijeme prati Boldvin – neobjašnjiv i kroničan bol u nogama, odnosno govorimo o psihosomatskom poremećaju. Ovim se romanom propitkuje reakcija patrijarhalnog društva na one žene koje rade ono što ženama ne priliči, ali propitkuje se i položaj žena kao osoba koje moraju izdržati sve ono što se stavi pred njih.
Život čine kratki trenuci uživanja između svih drugih stvari koje čovek mora da trpi i radi na silu.
Govorimo dakle o romanima koji će nam kroz neveliki broj stranica donijeti teške ljudske priče i natjerati nas da se osvrnemo i razmislimo o društvu u kojem živimo.
Otkrila sam i jednog hrvatskog autora – Zorana Žmirića – koji je gostovao u Gradskoj knjižnici Pazin predstavljajući svoju novu knjigu Hotel Wartburg. Prije samoga predstavljanja odlučila sam i pročitati knjigu te mogu reći da sam je pročitala u dahu, ali u sjećanju će mi zasigurno ostati jako, jako dugo. Kratak je to roman s pripovjedačem u prvome licu, u kojem se događaji iz života prikazuju brzo i dinamično kao bljeskovi sjećanja. Ponekad su ti događaji smiješni, ali češće potresni i bolni. Pripovjedač se ogoljuje pred čitateljem pokazujući svoje najveće strahove i slabosti, a sve naizgled vrlo jednostavno stavlja pred nas i upravo nas ta jednostavnost tjera da se zamislimo nad sadržajem ovoga romana.
Smrknem se i zagledam starome u oči. U njima vidim golemu prazninu, kao da je nakon pustih godina konačno shvatio gdje je problem. Kao da mu je sinulo kako naš odnos nije takav zato što sam ja to izabrao, već on. Kao da je shvatio kako nije na djetetu da uspostavlja odnos s roditeljem, već je suprotno.
Radujem se 2023. godini i svim knjiga koje me tek čekaju, što planiranih, a što onih koje tek trebam otkriti. Ovogodišnji je cilj ponovno 60 knjiga, a u novu sam godinu ušla čitajući Davora Rostuhara i Salley Rooney.
Pet najboljih knjiga pročitanih u 2022. godini,
Tiana Lakoseljac