Zašto su danas filmovi moćniji od književnosti? – Nina Sladonja
by CMA Pazin
Zašto su danas filmovi moćniji od književnosti?
U osnovnoj školi htjela sam znati više o filmovima i počela sam se čak prisiljavati na gledanje klasika koji mi nisu bili interesantni i koje tada nisam razumjela, no sada mislim da je to bilo puno bolje uloženo vrijeme nego da sam bila na društvenim mrežama.
Često vidim kako se pokušava djecu i mlade zainteresirati za čitanje, a ja uvijek mislim „Zašto početi s čitanjem koje je puno stranije mojoj generaciji, a ne filmovima?“ To je kao da trčanjem pokušaš naučiti nekoga hodanju. Zašto se filmovi smatraju nižom umjetnošću? Zašto film nije lektira u školama kao što je knjiga? Toliko smo duboko u problemu društvenih mreža da je bilo što bolje od toga. Filmovi su savršeno rješenje jer nam nisu generacijski daleko, odnosno skoro nam je svejedno što gledamo na ekranu pa neka bar bude mentalno stimulirajuće.
Film je u 20. stoljeću bio medij prosvjetljenja siromašnima koji nisu imali novaca za kazalište, a u 21. stoljeću može biti mladima koji nemaju pažnju za čitanje. Citat koji je napisao Damiena Chazelle, a izveo Brad Pitt u filmu Babylon, usko je povezan s mojom idejom:
It’s not a low art, you know. I want you to know that. What I do means something to millions of people. My folks didn’t have the money, or the education to go to the theatre, so they went to the vaudeville houses and then the nickelodeons. And you know what? There’s beauty there. What happens up on that screen means something. Maybe not to you in your ivory tower. But for real people on the ground, it means something. A hundred thousand people see you on Broadway and it’s the smash of the century, right? Well here it’s a flop.
Za razliku od YouTubea ili TikToka, filmovi su iskustvo, možeš suosjećati, plakati, smijati se i, više od svega, izvor su inspiracije i utjehe. Nakon što završiš s gledanjem, imaš osjećaj kao da si nešto postigao, završio, unio trud i emocije u nešto. Kao izvor dopamina je, pogotovo ako ih ocjenjuješ i bilježiš broj odgledanih. Ovim blogom želim barem jednu osobu potaknuti da dobije to uzbuđenje za gledanjem filmova koje je mene spasilo bezbroj puta.
Ljudi očito vole filmove jer su platforme poput Netflixa i HBO+ sve popularnije, ali treba osvijestiti ljude da Netflix obuhvaća 5 % filmova koji su nam danas dostupni, a velik dio njih je površan i šteta je ograničiti se samo na njih. Smatram da je puno bolje pronaći film općenito na internetu i tek onda gledati ima li ga na platformama, nego pretraživanje započeti s prvom stranicom Netflixa.
Ako ne znate s kojim biste filmom započeli, donosim vam svoje preporuke filmova.
- Babylon
Već sam ga ranije spomenula, Babylon je Chazelleov (redatelj) love letter filmu kao vrsti umjetnosti. Film genijalno prenosi uzbuđenje, zabavu i kaos kao ni jedan drugi, a mnogi su to pokušali. Babylon me podsjeća koliko lud i uzbudljiv život može biti. Prati priču nekoliko zvijezda u usponu u Hollywoodu te je, iako radnja ne zvuči izričito originalno, snimljen savršeno i oživljava scenarij više nego što sam mislila da je moguće. Jedan je od filmova koje imam volju uvijek iznova gledati, ali se ponekad suzdržavam iz straha da mi se u nekom trenutku „pokvari“. Riječi ne mogu opisati ovaj film jer da mogu, bio bi knjiga, a ne film. Za potpuno iskustvo posjetite Netflix, gdje je dostupan još samo kratko vrijeme.
- City of God
Film smješten u favele Rio de Janeira, prikazuje odrastanje djece u nasilju i nesigurnosti. Meni je poseban jer prikazuje nasilje, ali dobrom kinematografijom. Šokantno je kako je nasije atraktivno u tom filmu i time su nam htjeli pokazati kako ga djeca u favelama vide, njima je to normalna pojava. Jasno objašnjavaju hijerarhije u njihovom svijetu i uz njihovu pomoć vidimo jasne paralele i povezanosti s našim naizgled nepovezanim životima.
Ako ipak od filmova više volite gledanje serija, donosim vam preporuku jedne serije koja je mene oduševila.
Six Feet Under
Stara HBO serija od koje sam odustala nakon prve sezone, ali sam joj se vratila nakon nekoliko mjeseci i onda u mjesec dana pogledala četiri sezone. Mora biti nešto posebno u toj seriji ako sam se tako vratila gledanju. Koncept je skupljanje svih životnih iskustava, pa tako i smrti na što realističniji i manje dramatičan način. Ne znam kako nije ušla u klasike TV-a jer je meni definitivno najbolja HBO serija, a sve koje sam gledala volim. Već samo razmišljanje o posljednjih deset minuta serije čini me nelagodnom jer je to stvarno završetak koji ruši granice, tako da pogledajte i nemojte odustati prije kraja.
U slučaju da smatrate da nemate dovoljno pažnje za gledanje čitavoga filma ili jednostavno nemate vremena za filmove, da se gledanje i analiziranje pojedinačnih scena broji kao proučavanje umjetnosti. U sljedećem ću vam blogu predložiti neke od njih.
Gledanjem filmova naučit ćete puno više nego čitanjem ovog bloga, stoga ću završiti s pisanjem. Nadam se da sada u filmovima vidite potencijal koji ja vidim. Uživajte u primjenjivanju mojih prijedloga!
Nina Sladonja
