Koliko daleko književnost može ići?
Onoliko koliko joj damo prostora — a sinoć smo joj ga dali i više nego dovoljno. 
Na našem susretu s Dalenom Belićem u Underdomu čitali smo, razgovarali i bez zadrške ulazili u prostor gdje se humor i nelagoda sudaraju i funkcioniraju.
„Još guzobrisa za Alzheimera” pokazala se upravo onakvom kakvu smo i očekivali (i malo više od toga): pomaknuta, duhovita, mračna i nježna. Razgovor nas je odveo iza kulisa nastanka knjige — od prve ideje do suradnje s ilustratorom, rezanja teksta te balansiranja između apsurda i stvarnih emocija.
Dotaknuli smo se svega pomalo: granica humora, reakcija publike, odnosa teksta i ilustracije, pa i onog najvažnijeg — zašto nas ovakve priče istovremeno nasmiju i malo uzdrmaju. Bavili smo se i formatom slikovnice za odrasle — koliko on može pojačati, otvoriti i približiti teške teme na drugačiji način i samo ćemo reć – uzmite u ruke biblioteku znakovitog naziva, Vrata u podrum.
Hvala svima koji su došli, slušali, pitali i dijelili dojmove. 
Atmosfera je bila točno onakva kakvu volimo — otvorena, znatiželjna i pomaknuta na najbolji način.

